Zimski mirisi kao inspiracija

Zimski mirisi kao inspiracija

S početka decembra pozdravila sam vas sa svojih 10 predloga za lepši kraj godine koji sam i sebi želela da ulepšam. Nakon toga se povukla i javljala vam se sličicama prazničim i porodičnim i po kojom svojom rečju ili citatom. Osetila sam da mi treba povlačenje.

Nisam od onih koji se žali na predhodnu godinu, jer kada premotam film unazad, pogledam sve zahvalnosti koje sam zapisala, prebrojim svoje najdraže ljude i uvidim da su svi sada dobro i na broju, sagledam sve okolnosti, kontekst, sebe u svemu tome i sve one sa kojima sam dolazila u dodir, ne bih bila istinita kada bih se žalila.

Kraj godine mi je doneo osećaj težine na ramenima, psihičku iscrpljenost, umor od trajanja nečega što ne znamo koliko će još trajati. Nezgodna je ta nepredvidivost, osećaj da može da se zatrese pod nogama kao u nedavnom zemljotresu koji se osetio i u višespratnici u kojoj živim, a dolazi iz tačke kilometrima daleko.

Zato mi je više nego ikada trebao ventil… zaron u sebe. Zaron u knjige. Zaron u pisanje. Što manje spoljnih uticaja. Ekrana. Objavljivanja. A kada su se misli presložile, umor splasao, iscrpljenost nestala zajedno sa glavoboljama, došao je na red pogled kroz prozor, a zatom i izlazak.

Jednog neponovljivo lepog dana je taj izlazak imao miris ružine vodice, uz osećej mraza na licu i vrhovima prstiju, uz jedan divan ženski razgovor i uz osmeh plavooke devojčice. Neponovljivo.

I onda, malo po malo, dođe preokret.

Vratiš se sebi. A to osvestiš u trenutku.

Tako sam nedavno u jednom razgovoru izgovorila rečenicu da ne želim nikoga da zabavljam shvativši to dok sam tragala po kutiji imena, lica, uspomena i reči. I sve to skupa čini sublimat  sastojaka koji kaže osmehni se, ti to možeš, verujem u tebe. Šalju talas ohrabrenja i vere koji ulazi u kosti, mišiće, srce i kožu. Okreće mi pažnju koje su dobre, pokretačke, pozitivne, zbog kojih se dobro osećam i dan počinjem sa energijom koja je na takvom nivou da ne da prostora velikoj oscilaciji. Emotivnoj. Umnoj. Telesnoj.

„Though no one can go back and make a brand new start, anyone can start from now and make a brand new ending.“ — Carl Bard

Pomenula sam već zaron u pisanje, jer pisanje je dobra luka. Lekovito mesto … i ne treba tu mnogo mudrovanja. Inspiracija za pisanje se može pronaći svugde. Nekada za inspiraciju pomažu slike. Nekada zvuk muzike i rečenice koje čujete od drugih ili ih vi izgovorite. A nekada je to kao ovih dana u mom slučaju MIRIS. Tačnije više njih. Divlji kesten, neven, lavanda, ruža ili zvezdasti anis. Neverovatno kako cela teglica miriše na njega, a i kuhinja, jer sam ga skuvala sa rižom.

Zato hvatajte inspiracije u letu, čak i tamo gde im se najmanje nadate.

 

Strpljivi koraci

Strpljivi koraci

Koraci na putu mnogih koji me nadahnjuju i inspirišu kao i svaki svoj korak koji sam do sada pravila hodajući po stazi svog života, karakteriše jedna stvar. STRPLJENJE. ⠀

Stiven Voznijak, inženjer i suvlasnik Apple-a rekao je da mu je glavna osobina koju je razvio i koja mu je pomogla u celoj karijeri jeste STPLJENJE.⠀

A strpljenje se tako često podcenjuje. Stpljivim ljudima koji pri tome nisu ni glasni ni nametljivi, pripisuju se osobine da su neambiciozni. Da ne reaguju dovoljno brzo na promene.⠀

A često, baš takvi ljudi imaju veliku moć opažanja. Moć jasnijeg i preciznijeg razumevanja promena i zapravo se prilagođavaju vrlo dobro, jer su to oni ljudi koji nisu zvezde padalice koje se pojave, zablistaju i nestanu, već zvezde Danice. Sijaju uvek, nekad jače, nekad slabije, ali su uvek tu da sebi i vama osvetle put.⠀

Kako da savladate svoju nemotivisanost

Kako da savladate svoju nemotivisanost

“Be miserable. Or motivate yourself. Whatever has to be done, it’s always your choice.”
Wayne Dyer

Nekim danima jendostavno ste od ranog jutra super motivisani. Sve vam ide lako, bez muke i velikog napora. Laganim koracima koračate kroz dan. Ništa vam ne pada teško.

Uh, obožavam takve dane, a vi?

Mada, ima i onih dana kada stvari ne stoje baš tako. Bezvoljni ste, a puno je toga pred vama što treba obaviti. Čini vam se kao da vam je na putu postavljen veliki broj prepreka, a na nogama nosite olovo. Svaki korak je usporen, nekad ga je gotovo nemoguće napraviti.

S obzitm da je i meni taj osećaj vrlo poznat, poseglma sam za pronalaženjem načina kako to prevazići. Postala sam u međuvremenu pasionirani gledalac i slušalac videa Brajana Trejsija koji me svaki put iznova oduševi svojim metodama i pozivom na akciju, jer bez akcije nema napretka.

Neke od metoda koje sam isprobala i koje i sama primenjujem kada zapadnem u dane i periode slabe motivisanosti, verovatno mogu pomoći i vama.

# 1 Ne čakajte da se motivacija pojavi i pozove vas na kafu

Probajte da u svakom danu uradite barem nešto koliko god vam to bilo teško. To može biti i odlažak u kratku šetnju od 10-ak minuta koja će vam razbistriti misli, kratko vežbanje joge od 15-ak minuta, slušanje nekog podkasta ili gledanje videa koji vas inspiriše. Ako danas niste baš zadovoljni kako vam protiče dan na poslu, napravite plan za naredni dan ili dva. Ali realan plan. Mali koraci svakog dana čini da se konstantno krećete, i imate osećaj da radite nešto korisno.

# 2 Razlažite sve na delove i njima gradite celinu

Kada zadam sebi neki cilj koji mi se čini ogroman, često sebe zapital da li ću imati dovoljno vremena, snage, energije, znanja, iskustva da ga savladam. Ili, da li uopšte da se upuštam u sve to. Ali, kada ga izdelim na komadiće, projekat podelim da delove, rasporedim po zadacima i danima, sve izgleda drugačije. Koliko god da je na početku izgledao nesavladiv, sada deluje potpuno suprotno.

# 3 Smanjite delovanje ometača fokusa

Analizirajte jedan svoj dan i zapišite šta vam je nepotrebno dugo odvlačilo pažnju, a da pri tome neke važnije stvari niste stigli da završite. Probajte da neke od tih stvari redukujete ili ih potpuno ukinete. Jedna od mojih izazova je bila potreba da sam stalno u toku šta se dešava na Facebooku. To sam rešila tako što sam čekiranje notifikacija i svog news feeda ograničila na 5-10 minuta jednom ujutru i jednom uveče. U danima kada ne radim, to čekiranje radim češće, ali se trudim da ne preterujem.

# 4 Ne ljutite se na sebe kada vam ne ide

Shvatila sam da je potpuno ok, kada mi nije dan. Kada sam bezvoljna i bez elana. Nekada sam se ljutila na sebe, jer mi nije bilo jasno zašto je juče bilo onako, a sada je ovako. Šta se to desilo, pa je došlo do te promene. Ali, prestala sam da se to pitam. Svaki dan je jedinstvena priča i nije vredno da gubim energiju na samoprekor.

# 5 Podsećajte sebe na svrhu onoga što radite

Kada imate manjak motivacije da nešto uradite, uvek se možete vratiti da svrhu i suštinu zašto to radimo. Ako imamo jasne odgovore na to koja je svrha ovoga što radim i zašto to radim, vrlo brzo se vraćamo na pravi kolisek. Svoje odgovore na ova pitanja možete zapisati na stikerima i zalepiti ih na neko vidno mesto kako bi vas podsetili i „ohrabrili“ kada bude bilo potrebno.

Metoda koja je postala deo moje svakodnevice bez obzita da li sam motivisana ili ne je metoda zahvalnosti na svemu što imam i što mi se dešava. Ona je bez premca, pa nema svoj redni broj u ovom tekstu.

Imate li vi neku metodu da mi predložite? Šta vas pokreće kada izostane motivisanosti i elana? OVDE

error: Content is protected !!